Nešto što mi je jako često prisutno na tretmanima.

Postoje muškarci koji mogu biti izuzetno dobri sa ženama sve dok odnos nije potpuno stvaran. Znaju ih osjetiti, slušati, često su empatični, nježni i emocionalno perceptivni. U dejtanju mogu djelovati vrlo otvoreno, seksualno i prisutno, posebno dok odnos još nema punu težinu i ne zahtijeva konkretne životne odluke.

Problem se ponekad pojavi tek kada odnos postane ozbiljan. Žena više nije samo netko s kim mu je lijepo, nego partnerica koja prirodno traži svoje mjesto u njegovu životu, emocionalnu i seksualnu prisutnost, zajedničke odluke i neku vrstu pripadanja.

U pozadini toga može biti stopljenost s majkom, odnos u kojem granice između majke i sina nikada nisu postale dovoljno jasne. Sin nije dobivao samo ljubav nego je često, svjesno ili nesvjesno, imao i zadatak brinuti o njezinim osjećajima, ne povrijediti je, biti dostupan i ne udaljiti se toliko da bi ona to doživjela kao napuštanje.

Majka je obično od njega učinila svoj smisao, svrhu i identitet. Mala djeca su čista i imaju vrlo razvijene antene za te stvari i potom razviju sistem u skladu s majčinim željama.

Takav muškarac može fizički odrasti i otići od majke, ali emocionalno odvajanje nikada nije potpuno završeno. Zato ozbiljna partnerska veza može aktivirati podijeljenu lojalnost. Izabrati partnericu na dubokoj razini za njega može nesvjesno značiti ostaviti majku.

Zanimljivo je da upravo takvi muškarci ponekad vrlo dobro osjećaju žene. Godinama su učili čitati raspoloženja, potrebe i emocionalne promjene druge osobe. Ta osjetljivost kasnije može izgledati kao izrazita empatija prema ženama i doista to može biti, ali njezin korijen ponekad leži u ranom prilagođavanju majci i skeniranje njenih stanja.

Zato u dejtanju, tajnim odnosima ili odnosima koji još nemaju jasnu budućnost može biti vrlo otvoren. Nema osjećaja da mora napraviti konačan izbor. Kada odnos postane konkretan, mogu se pojaviti povlačenje, smanjena seksualna želja, emocionalna zatvorenost, potreba za prostorom ili iznenadno fokusiranje na partneričine mane.

Partnerica to lako doživi kao gubitak ljubavi ili privlačnosti. Međutim, ponekad nije problem u tome što više ništa ne osjeća, nego upravo u tome što je odnos postao dovoljno važan da aktivira stari konflikt lojalnosti.

I seksualnost tu može imati posebno mjesto. Duboka seksualna povezanost s partnericom nije samo seksualni čin nego iskustvo vezivanja i pripadanja. Ako u muškarcu postoji stara nesvjesna zabrana potpunog odvajanja od majke, seksualnost se može početi gasiti upravo kada odnos postane siguran, ozbiljan i trajan. Paradoksalno, želja može lakše postojati prema ženi koja mu nije potpuno dostupna ili prema odnosu koji nema budućnost, jer takav odnos ne ugrožava postojeću unutarnju strukturu.

Tajnost ostavlja stari sustav netaknutim. Konkretnost ga prisiljava da se odredi.

Aure su im obično povezane putem niti na način da je na nekom od njegovih “muških” centara čvor. On reagira na način da si medjusobno pojačavaju osjećaj trebanja, kroz strah ili slabost ili brigu.

Zato pravo pitanje nije voli li muškarac svoju majku previše. Pitanje je je li ikada dobio unutarnju dozvolu odvojiti se od nje bez osjećaja da ju je izdao.

Zdravo odvajanje ne znači odbacivanje majke. Znači prestati joj pripadati na način koji muškarcu više ne dopušta da potpuno pripada vlastitom životu i odnosu koji je sam izabrao.

Dok se to ne dogodi, njegova partnerica može imati vrlo neobičan osjećaj: muškarac je uz nju, možda je i voli, ali kao da jedan njegov dio nikada nije potpuno stigao u njihov odnos.

Tada se zapravo ne bore dvije žene za jednog muškarca. Unutar njega se bore dvije lojalnosti.

Iscjeljenje ovog čvora čini ljubav prirodnijom i pod slobodnim odabirom.

~W