Kako izaći iz stagnacije i pokrenuti život nije pitanje motivacije nego pitanje polja. Ljudi često misle da je stagnacija u životu posljedica manjka discipline, manjka volje ili loše organizacije vremena. No stagnacija je prije svega energetsko stanje. Kada razumiješ kako stagnacija utječe na život na razini polja, prestaješ se boriti protiv sebe i počinješ se kretati.

Stagnacija u životu polako sužava percepciju. Osoba koja stagnira počinje donositi odluke iz navike, a ne iz živosti. Dani postaju slični, unutarnji dijalog se vrti u istim krugovima, a ideje koje su nekad imale iskru sada djeluju daleko. Kako stagnacija utječe na život vidi se kroz smanjenje spontanosti, kroz pad unutarnje radosti i kroz osjećaj da stalno čekaš neki vanjski signal da bi krenuo. To čekanje postaje obrazac. Život stoji jer polje stoji.

Polje stagnacije

Kako izgleda polje osobe koja stagnira može se opisati kao zbijeno, teško i blago zamućeno. Nema velikih drama, ali nema ni struje. Energija kruži u uskom rasponu, često oko istih tema, istih odnosa i istih strahova. U tom polju prevladava poznato. Poznato daje sigurnost, ali istovremeno održava stagnaciju. Osoba može funkcionirati, raditi, brinuti se o obavezama, ali unutarnje kretanje je minimalno. Upravo zato mnogi ne prepoznaju stagnaciju u životu na vrijeme jer nema dramatičnog pada, samo tiho gašenje širenja.

Zona sigurnosti

Tri su glavna uzroka neizlaženja iz stagnacije i sva tri su povezana s percepcijom identiteta.

Prvi uzrok je vezanost za staru sliku sebe. Ako je identitet izgrađen oko prošlih uloga, uspjeha ili trauma, svako novo kretanje doživljava se kao prijetnja.

Drugi uzrok je potisnuti strah od odgovornosti za vlastitu slobodu. Iza stagnacije često stoji nesvjesna misao da je lakše ostati u poznatom nego preuzeti puni rizik življenja.

Treći uzrok je navika unutarnjeg otpora. Otpor prema promjeni, otpor prema neizvjesnosti i čak otpor prema vlastitoj snazi održavaju polje skupljenim. Dok se ti uzroci ne osvijeste, osoba pokušava pokrenuti život izvana, ali unutra sve ostaje isto.

Prijelazna faza

Kada se proces počne mijenjati, pojavljuju se simptomi prijelazne faze otvaranja životu. To je razdoblje koje zna biti zbunjujuće. Mogu se pojaviti valovi energije, zatim umor, pa nagla potreba za promjenom okoline ili navika. Osoba može osjetiti istovremeno uzbuđenje i strah. Stari obrasci više ne pružaju zadovoljstvo, ali novi još nisu stabilni. Upravo u toj fazi mnogi pomisle da su se vratili unatrag, iako je zapravo riječ o restrukturiranju polja. Kako izaći iz stagnacije i pokrenuti život u toj fazi znači dozvoliti nestabilnost bez panike. To je most između skupljenog i proširenog stanja.

Polje osobe koja se otvara životu postaje prozračnije i šire. U njemu ima više prostora za nepoznato. Odluke se ne donose isključivo iz straha ili potrebe za kontrolom, nego iz osjećaja unutarnjeg pomaka. Osoba koja se otvara životu počinje primjećivati sinkronicitete, nove prilike i drugačije reakcije na stare podražaje. Kako izaći iz stagnacije i pokrenuti život tada više nije teorijsko pitanje nego iskustvo koje se osjeća u tijelu. Dah postaje dublji, pokret spontaniji, a misli fleksibilnije.

Kako izaći iz stagnacije i pokrenuti život

Uloga energetskih tretmana u tom procesu nije da nekoga spase, nego da ubrzaju raspetljavanje gustih dijelova polja. Energetski tretmani mogu pomoći da se osvijeste skriveni uzroci stagnacije u životu i da se otpuste zadržane emocije koje hrane stari identitet. Kada se polje pročisti od suvišnih napetosti, lakše je izaći iz stagnacije i pokrenuti život jer energija više ne troši snagu na održavanje prošlosti. Tretman ne stvara novu osobu, nego uklanja slojeve koji su sprječavali prirodno kretanje osobne energije. Iscjeljuje se ono što više nismo mi, reciklira se ono što je odslužilo, i potencira naše realno novo stanje kojem dajemo otpor.

No big deal

Posebno važan element u cijelom procesu je pristup bez dramatiziranja. No big deal pristup znači da promjeni ne daješ težinu borbe. Kada promjenu doživljavaš kao rat, polje se ponovno steže. Kada promjeni pristupiš s dozom lakoće, bez pretjeranog analiziranja i bez stalnog propitivanja, energija ostaje protočna. Nedavanje otpora ne znači pasivnost. To znači da ne hraniš unutarnji konflikt. Kako izaći iz stagnacije i pokrenuti život često se svodi na to da prestaneš raditi veliki problem od svakog pomaka.

Stagnacija u životu nije kazna niti dokaz neuspjeha. Ona je signal da je polje predugo bilo organizirano oko iste strukture. Kada razumiješ kako stagnacija utječe na život, kako izgleda polje osobe koja stagnira i koji su uzroci neizlazenja iz stagnacije, prestaješ tražiti brza rješenja i počinješ raditi s energijom. Tada simptomi prijelazne faze otvaranja životu više ne plaše nego postaju znak da se nešto pokreće. A polje osobe koja se otvara životu postaje dokaz da je kretanje prirodno stanje.

Izlazak iz stagnacije na  kraju nije pitanje vanjskih okolnosti nego unutarnjeg dopuštanja. Kada prestaneš pružati podsvjesni otpor i kada promjeni pristupiš bez teškog značenja, život se pokreće jer mu to dopuštaš. Energetska perspektiva ne nudi spektakl, nego jednostavnu istinu da je kretanje priroda polja. Kada se polje otvori, život uvijek odgovori vanjskim organizacijskim principom inspiracije.