Kada uzmemo nečije terete, ne oslobađamo osobu tog tereta već se teret duplicira. Jer ta osoba odnosno duša, odabrala je takva iskustva i mi joj to iskustvo ne možemo oduzeti uzimanjem dijela toga na sebe.

 

Također tim uplitanjem u slobodnu volju onemogućujemo osobi povezivanje sa Izvorom, jer Izvor sada nama omogućuje iskustvo uzimanja Njegove uloge i miče se sa strane a osoba bira nama prepustiti terete a ne biti u predaji, proaktivna izvana a predana Izvoru.

 

Pošto se Izvor povlači, na taj način dolazimo u sintetske realnosti a osoba predaje moć u naše ruke; osoba je bespomoćna i mi ćemo joj riješiti probleme i tako se stvara parazitski odnos gdje se osoba odriče vlastite odgovornosti i moći (karma ostaje ali dodatno se duplicira jer “kreator” koji pomaže uzima breme osobe i dupliciraju se ugovori duše koji već postoje kod osobe koja predaje moć i odgovornost).

 

Kod raznih vrsta “inicijacija” učitelj uzima karmu učenika; barem tako tradicije objašnjavaju. No realnost je da on samo duplicira ugovore duše i karmu koju osoba ima jer je svjesno pristao težine osobe, a to može jedino Izvor napraviti.

Izvor pristaje jedno na odnos “jedan na jedan”; Izvor i duša.

 

~Wandian & Elysia