Krivio je za sve ljude oko sebe. Ljudi koji su proaktivno rješavali probleme išli su mu na živce jer nije mogao sudjelovati u tome pošto su samostalni, a oni nisu mogli sudjelovati u stalnim pričama o težinama.

Ali on je navikao na probleme. Čitav život su bili problemi za vratom. Majka mu je, iako dobra osoba, uvijek tražila negativnosti i probleme, a otac uvijek rješavao probleme. Ipak, skladno su živjeli. Kompatibilne patologije. Naravno, do starosti, kad je majka nesvjesno zamjerala ocu što više ne može sudjelovati u mehanizmu stvaranja i rješavanja problema. Otac više nije imao energije i snage za to, a majčin intenziviran fokus na probleme ga je suočavao sa starosti.

Dakle, to mu je bio dom, poznata zona, sigurnost koju je osjećao čitav život.

Kad god bi počeo uživati u životu, iz njega bi izbilo nezadovoljstvo i potištenost. Ulazio je u nesigurnu zonu gdje nema nikakvih problema. A u sigurnoj zoni rješavanja problema, osjećao je, makar u stresu, podsvjesnu ugodu i sigurnost kakvu je osjećao u roditeljskom domu.

Duhovni život je postao ulje na vatru, jer osim traženja sebe, ovdje je živio element nepresušnog izvora problema -dijelova njega koji trebaju transformaciju.

Pogledao je očima Izvora i shvatio do koje mjere je u panici i strahu. Zašto od mene tražiš da budem sretan?, dijete koje mora napustiti dom i ljude koje voli, u njemu je plakalo. S druge strane osjećaj zadovoljstva i spokoja kada ima probleme za rješavati. U njemu su živjeli i majka i otac. Stvaranje i rješavanje. Banalni zadaci i odgovornosti su bili i problemi i rješenja.

“On je sretan”, Izvor je pričao, “i kako sreća postaje sve očitija i bliža, otpori u njemu rastu i osjeća da napušta dom i sigurnost. Kad god se nešto desi problematično, on napuše to do ekstremnih razmjera kako bi ostao u poznatoj zoni.”

Rješenje mu je cijelo vrijeme pred očima, prihvaćanje svoje sadašnjosti-sretan je.

“Mora se pustiti u novo i život. On zna da sam Ja s njim uvijek i zna da je sretan. Ali puštanjem u život, u novo, van poznate zone, On me prihvaća. Ja se brinem, a on može živjeti slobodno. On se sada zna, duša mu je tu i ne mora se identificirati ni sa čim izvana. Gdje god da je, dom je u njemu. Sretan i siguran; to je stanje organske kreacuje i integrirane duše, samo se mora suočiti s time.”