Koliko su vjerovanja u stvari naštetila čovječanstvu, je zanimljivo pitanje na koje sam naletio danas.

 

Religije, scijentizam, dijete, sve govore o pravom putu i osuđuju druge puteve. Čini mi se da slijepa vjera u materijalističku znanost, gdje je čovjek sam u svemiru, slučajan proizvod kemijske evolucije, da je sve oko nas neživo i nesvjesno, slučajne mutacije, “racionalni” model svijeta, jako je produbila separaciju i izolaciju čovjeka, što uništava ljudski duh.

 

Bilo koja dogma koje se primimo, ideja je nastala u nekoj fazi ljudske povijesti, i ne može donijeti dobro. Stvaraju se hijerarhije, i sljedbenici koji brane svoju vjeru iz egzistencijalnih razloga.

 

Umjesto vjere, predlažem stav otvaranja mogućnostima. To potiče istraživački duh, gdje možemo sve dovesti u pitanje, sami vidjeti jeli nešto istina za nas, i to poništava dogme. To je po meni znanstven stav, umjesto da zapnemo u nekom načinu razmišljanja. Onda smo zapeli u fiksnoj percepciji sebe, drugih i svijeta, koliko ograničenje!

 

Nikakav dobitak izvana se ne može mjeriti s dobitkom nadilaženja vlastitih ograničavajućih vjerovanja i limitacija. Koliko je bitna promjena stava sad u vrijeme energetske promjene na Zemlji i oslobađanja duša, koje svakako ne žele limitacije nego konstantnu ekspanziju i evoluciju!

 

Onda nije ni čudno da se svi napori ulažu da ljude smjeste u neku od dogmi, protiv drugih dogmi, kako bi se polarnosti održale a ljudi razjedinili.

 

U retrospektivi kad gledam, dovođenjem svega u pitanje i otvaranjem mogućnostima je i nastao “projekt” Eartharian.