Tijelo kao zaseban svijet
Što se dešava s tijelom kad ga zanemarujemo i živimo svoj zaseban svijet?
Počinje živjeti kao zaseban svijet koji razvija odvojene emocije, misli i stanja, kao zasebno biće.
Povratak u tijelo znači početi prepoznavati ove signale i uvažavati tijelo kao cjelinu.
S tim stanjima se pokušava povezati s nama preko misli i emocija. Odakle dolaze nekad, ne znamo?
Tijelo kao parazit ili partner
Zapravo ne prepoznajemo da je počelo živjeti kao zaseban svijet i sistem, kao parazit; a parazit smo u slučaju odvojenosti od tijela mi koji koristimo tijelo i zanemarujemo ga. Možemo početi makar iz glave nježno uvažavati tijelo, korak po korak. Njega, slušanje. Tijelo priča na razne načine, ali čujemo jedino težine i boli. A pokušava doprijeti do nas stalno.
Povratak u tijelo kroz pažnju i svijest
Trebali bi biti jedno, a suptilne razine parazitiraju na tijelu jer ga negiramo. Um je naučen biti odvojen od tijela. Tijelo razvija svoje emocije jer nema kontakt s našim autentičnim emocijama.
Tijelo i duša su neraskidivo povezani; kada ih integriramo, iskustvo života postaje cjelovito.
Odvojenost od tijela i posljedice
Do tog stanja dolazimo slijedanjem ispraznih sistema, slušanja drugih i življenja tuđih života i informacija.
Tijelo smo mi ovdje i treba omogućiti duši iskustva ovdje. Tijelo je jednako vrijedno kao i duša. Potrebno nam je da provodi želje duše u fizičkom svijetu. To je jedini način da ne živimo ideje.
Tijelo se buni kada ga ignoriramo
Tijelo nije dio inventara i neće biti ignorirano, naći će put do nas makar na teži način. Ima svoju svjesnost i inteligenciju, može biti i tužno ili ljuto na nas.
Svi se više-manje imamo “iskupiti” našim tijelima i nadoknaditi im zanemarivanje ili forsiranje. Može nam uskratiti energiju i imati sumnje prema nama da ne bi bilo opet odbačeno.
Terapeutski pristup povratku u tijelo
Ako ne osjećamo potrebe tijela, terapeut može pomoći kroz svoj kanal u komunikaciji s tijelom i povezuje se ponovo.
Da nisu kao posvađani bračni partneri koji žive na istom prostoru, ali ne komuniciraju. Stoga dođemo postepeno do zbunjenosti: što trebam, što da jedem, kaos. Tijelo postaje izolirano od svijeta i ulazi u strah jer želi ljude i svijet, biti dio ovog organizma planete.
Tijelo i duša u harmoniji
Ali tijelo ne ide kroz ego, jednostavno ga negiramo. Imamo sistem rada za to sa širokom lepezom energija, nalik sistemu rada na primarnim odnosima. Fizičko tijelo je izuzeto od sintetike, kao i organsko unutrašnje dijete. To je posebno bitno za duhovne osobe koje životima žive “gore” da bi napustili fizički svijet. Nastaju šumovi u komunikaciji između stvarnih emocija i tijela.
To onda ide prema tome, kako pišemo u Soul Readingu, da unutarnje dijete preuzme kormilo. Oni nas ponovno upoznaje sa organskom kreacijom koja je velika sreća i Život. Tijekom tih tretmana se posebnim energijama spajamo s potrebama tijela i komuniciramo s njim.
S dušom se povezujemo ponovo kroz SR, odbacujući slojeve koje smo razvili kroz živote, a s tijelom se povezujemo ponovo na način da čujemo njegove potrebe i za početak počnemo surađivati s njim kako bi postali cjelina, spoj duha i materije. Tijelo se usklađuje sa našom jedinstvenom dušom.
Povratak svjesnosti tijela
U sintetici smo u tijelu stvarali zaseban kozmos, kroz projekciju uma, i um je “vladao” tijelom. Vrijeme je da tijelo ponovo oživi na organski način i da se izvorna svjesnost tijela (koja je svjesnost duše) vrati u fizičko.
Nakon oslobođenja duše, ona počinje svoju integraciju u fizičko, pod vodstvom Izvora. Fizičko se usklađuje s dušom, ne obratno. Zato je sve sumirano u fizičkom tijelu, u čovjeku. Ono što jesmo, izvorne emocije i sposobnosti, naći ćemo ovdje; više nema fragmentiranosti na dimenzije i slično.
